Naš čitateljski klub je u prvom tromjesečju imao dobar odaziv, ali razgovori su često završavali prebrzo ili su se vrtjeli oko istih tema. Problem se najviše vidio kod naslova koji su bili preteški za različite razine iskustva čitanja. Trebali smo model koji će zadržati raznolikost, a istovremeno dati strukturu susretima.
Glavni uzrok bio je neusklađen izbor knjiga s očekivanjima članova i vremenom koje realno imaju za čitanje. Kad smo uzeli suvremene romane s kompleksnim stilom bez jasnog uvoda, dio grupe se povukao iz rasprave. S druge strane, prejednostavni naslovi nisu nudili dovoljno materijala za dublju analizu.
Prvo smo definirali što želimo postići po susretu: zajedničko razumijevanje radnje, jedan tematski fokus i prostor za osobno čitateljsko iskustvo. Zatim smo uveli kratku anketu nakon svakog sastanka s tri pitanja o tempu, razumljivosti i zanimljivosti. Ti su nam podaci postali temelj za sljedeći odabir knjige.
Kako bismo uravnotežili ukuse, složili smo rotaciju žanrova u ciklus od četiri susreta. Uvrstili smo povijesne romane radi konteksta i rasprave o vjerodostojnosti, te suvremene romane za aktualne teme i stilove. Time smo smanjili osjećaj da klub stalno ide u istom smjeru.
Kod članova koji žele jačati jezik uveli smo paralelnu stazu s knjigama za učenje jezika, ali bez stvaranja podjele u grupi. Odabrali smo kraće prozne forme i izdanja s rječnikom ili bilješkama, uz dogovor da se na susretu dijele samo praktične strategije, ne testiranje znanja. Tako su i napredniji čitatelji dobili koristi kroz usporedbu prijevoda i izraza.
Da bismo potaknuli čitateljske navike, postavili smo minimalni cilj čitanja koji je realan uz posao i obaveze. Umjesto pritiska na dovršavanje, dogovorili smo 'ključne stranice' koje svi pročitaju, a ostatak je fleksibilan. Uz to, svatko jednom mjesečno donosi jednu kratku napomenu o tome kad mu čitanje najbolje ide.
Rasprave smo strukturirali po modelu što-zašto-kako: što se dogodilo, zašto je važno, kako se to vidi u stilu i motivima. Operator moderira vrijeme i brine da se svi uključe kroz pitanja otvorenog tipa. Time smo izbjegli da razgovor ode u prepričavanje ili u dominaciju nekoliko glasnijih članova.
Uveli smo i segment eseja i publicistike kao 'među-korak' između fikcije i tematskih razgovora. Jedan kratki esej mjesečno pokazao se dobrim alatom za treniranje argumentacije bez opterećenja složene radnje. Članovi su lakše pripremili citate i pitanja, pa je diskusija postala konkretnija.